Sapienti sat!
Bolje biti govno nego mušica!!!
Bolje biti govno nego mušica!!!
Sposoban sam da napravim novi svijet, znam da napravim sve sto želiš. Na kraju, gledat ću kako sve pada u vodu, kako se ruši sve pažljivo stvoreno. Znam da stvaram ali ne i da održavam, dići cu ruke od svega jer ne znam kako dalje. Bez objašnjenja postat ću neko drugi, iznevjerit ću sve u…
Mlak i nenaspavan sa pijeskom u ocima, umoran od odmora i slab izvan svih vrata. Dijete ostavljeno ispred praga srusene kuce, gluho i nijemo.
Eto dragi moji izgleda da se i ova trka u našim životima završava, barem na ovoj domeni ali eto… iskreno mi je žao iako baš i nisam bio aktivan nešto puno u zadnje vrijeme… ali neću prestati pisati pa se selim prinudno na ovaj link https://www.blogger.com/profile/04687960835046689593 pa ako neko želi nek svrati ponekad 🙂 Hvala…
Ovom stazom išli smo mnogo puta, dopuštali sebi zaborav, Branili zadovoljstvo i tražili poslušnost i poglede u oči. Tražili zvukove duša u nesvjesti svuda oko nas, nastale trnce grebali po ranjenoj koži tražeći oprost. Vrelina tvoga vrata još uvijek je zarezana u meni, osjećam te iako ti se ne sjećam više lika. U ludilu vezani,…
Kako bih samo vrištao u daljinu, vrištao dok me grlo ne zaboli a potom zapalio cigaretu i popio koju čašicu konjaka da završim posao. Ako me pitaš šta me boli ili smeta reći ću ti odmah "NIŠTA" i neću ti slagati… Volim vrištati, pušiti i piti konjak (pivu jedino više volim) ali nije ni to…
She came to me with a serpent's kiss, As the Eye of the Sun rose on her lips, Moonlight catches silver tears I cry, So we lay in a black embrace, And the Seed is sown in a holy place And I watched, and I waited for the Dawn.
Slobodnim padom u lagani vjetar, miris sranja i pomiješane boje, ljubav, ona, ja, mi i vi svi lažemo kad treba tresnuti dole!
U svijetu gdje postoje prozori sa resetkama, bezalkoholno pivo, zene koje ne zele ljubav i ljudi kojima je zao sto zive. Lako se zapitati sta je trulo u drzavi … Abortus nije samo ubojstvo djeteta vec i svega ljudskog u nama. Ne trebaju mi prsti u ustima, povracam slobodno. Ali opet vidim sjaj u ocima.
Nedovoljno promila svijesti ili previše tapkanja u mraku, pregorila sijalica tek tako bez imalo stida i bez pitanja. Možda je i htjela napustiti svijet u bljesku veličine ali ipak sam je morao razbiti kako bi stala u kutiju od cigara. Osjećam se i ja pomalo ogromno nadam se da me neće strpati u sanduk manji…